KOSOVSKA STRUGANA POGAČA

Kosovska  strugana pogača predstavlja najznačajniji element tradicije i kulture naroda Kosova i Metohije. Njeno geografsko poreklo je centralno Kosovo, dok tačno vreme nastanka još uvek nije poznato, ali se pominje vekovima unazad, kroz porodične priče i recepte. Ova pogača se i danas svakodnevno mesi u domovima Srba sa Kosova, i to po receptu naših majki, baka i nana.

Evo kako se mesi strugana pogača

Prva Kosovska pogača mesila se sa sodom bikarbonom, dok su ostali sastojci kao i danas, so, brašno i voda. Testo se mesilo, odnosno gnjetalo, kao i danas, što duže, kako bi bilo glatko. Mesto na kome se spremal  pogača zvalo se mešenik, to je drvena posuda koja se nalazila odmah pored, takođe drvenog, bureta za brašno koje se zvalo naćve. Testo se mesilo sa dosta brašna, po proceni domaćice, a pokrivalo se tankom tkaninom, uglavom mešavinom lana i konoplje. Pekla se na plotni od šporeta dok ne porumeni sa obe strane, a zatim se stavljala u crepulju, glinenu tepsiju, pa u pekaru pod žar. Sredinom 20. veka počinje da se mesi s kvascem, postaje mekša i ukusnijia, a kao takva opstaje i danas.

O značaju Kosovske pogače govori i činjenica da je neizostavna na svakoj trpezi, odnosno sofri, jer predstavlja simbol gostoprimstva i dobrodošlice. Da je jedinstvena dokazuje i to da je deo zdravice za sklapanje brakova, kumstva, prijateljstva, pobratimstva i pomirenja, sve u znaku poštovanja. Osim zdravice i svakodnevnog korišćenja, za Kosovsku pogaču se može reći da prati ceo čovekov životni ciklus, od rođenja pa sve do smrti.  Pogača spada u obredne hlebove, i kao što je pomenuto, mesi se sa namenom, pa se tako šare na pogači razlikuju  u zavisnosti od namene.

Danijela Simonović Mitić, saradnica Kancelarije za kulturnu diplomatiju (Tradicija kroz vekove)

Izvor fotografija: Danijela Simonović

Tekst je prvobitno objavljen na portal Infovzija